Kako će se Srbija predstaviti na Praškom kvadrijenalu scenskog dizajna i scenskog prostora 2019.
Praško kvadrijenale scenskog dizajna i scenskog prostora osnovano je 1967. godine kako bi u žižu umetničke javnosti, bar u toku trajanja Kvadrijenala, dovela stvaralaštvo koje je često u senci velikih glumačko-rediteljskih ostvarenja, a bez kojeg ta ista ostvarenja ne bi bila potpuna – scenski dizajn, scenografija, pozorišna arhitektura. Stvaralaštvo koje daleko prevazilazi samo jednu disciplinu, stvaralaštvo koje sažima umetnost i inženjerstvo, stvaralaštvo koje, možda jedino, obuhvata i prostor, i zvuk, i svetlo, i sliku, i objekat, i misao, i reč… U međuvremenu Kvadrijenale je postalo najznačajnija svetska manifestacija posvećena ovom stvaralaštvu. Da, ne zaboravimo – manifestacija je takmičarskog karaktera.
U Muzeju primenjen umetnosti u Beogradu 29. maja 2019. godine predstavljen je nastup Srbije na ovogodišnjem Praškom kvadrijenalu (od 6. do 16. juna).
Slušajući o procesu rađanja onoga što će nas na Kvadrijenalu predstavljati postaje jasna kompleksnost, obim, zahtevnost i neophodna promišljenost koja stoji iza predstavljanja na ovakvoj jednoj manifestaciji. I samo Kvadrijenale je takvo, kompleksno, zahtevno, obimno, promišljeno, raznovrsno.
Republika Srbija učestvuje u dve kategorije: Nacionalne postavke (Section of Countries and Regions) i Studentska sekcija (Student Exhibition – Students, young designers and young designer’s studios).
Veliki i dugotrajni posao je iza timova. Nekoliko faza i različitih selekcija je bilo potrebno da bi se stiglo do onoga što će posetioci imati prilike da vide, čuju, opipaju, dožive u prostoru praškog sajma Vistavište.
Stručni tim (Slobodan Selenkić, arhitekta; Dobrivoje Milijanović, dizajner zvuka i Milica Cukić, istoričarka umetnosti) odabrao je komesare nastupa Ljuljanu Miletić Abramović, istoričarku umetnosti i direktorku MPU Beograd i Tatjanu Dadić Dinulović, teoretičarku scenskog dizajna i redovnu profesorku Fakluteta tehničkih nauka u Novom Sadu (SCEN), ispred institucija koje su organizatori nastupa.
Kako bi ideje bile sprovedene potreban je bio kustoski tim, koji je odabran na konkursu. Stvaranje Nacionalne postavke vodio je kustoski tim: Maja Mirković, kostimografkinja; Siniša Ilić, vizuelni umetnik i Bojan Đorđev, pozorišni reditelj.
Kustoski tim Studentske sekcije čine: dr um Romana Bošković Živanović, arhitekta; dr um Mirko Stojković, dramaturg; Zora Mojsilović, kostimografkinja; Deneš Debrei, glumac i koreograf; dr Milena Kordić, arhitekta i Andrija Pavlović, muzički umetnik.
Pokrovitelj nastupa naših timova na Kvadrijenalu bilo je Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Učesnici konferencije za medije u MPU, s leva na desno: Selena Orb, Maja Mirković, Siniša Ilić, Bojan Dorđev, Ljiljana Miletić Abramović, Tatjana Dadić Dinulović, Romana Bošković Živanović. Foto MPU
Od čega se krenulo i gde se stiglo u stvaranju za Kavdrijenale
Po rečima Tatjane Dadić Dinulović jako je bilo važno da postoji tema na koju će radovi odgovoriti. Tako je odabrana tema koja je važna za nas danas i ovde: samogradnja, samo(iz)gradnja. Pojam je istorijsko-geografski smešten u period od nastanka socijalističke Jugoslavije posle Drugog svetskog rata do raspada te Jugoslavije 90-tih godina XX veka.
Druga linija bila je interdisciplinarnost scensko/prostornog dizajna, gde je i umetnički i istraživački i teoretski proces podjednako važan. Ideja je bila da se kustosi, umetnici i studenti koji su sa njima stvarali bave tom temom i zapitaju se: da li je danas moguće napraviti zajednicu i kolektiv i ako jeste kako se ta zajednica gradi kroz izgradnju pojedinca.
Toliko je toga u tako, na izgled, jednostavnoj temi – samo(iz)gradnja: „Samo(iz)gradnja: (je) pravljenje, (po)dizanje, zidanje, konstruisanje, izrađivanje, stvaranje, smišljanje… (vlastitim snagama, ili za vlastite potrebe); zajednice, kolektiva, okruženja, profesije, društva, pojedinca, sebe…“[1]

Timovi u stvaralačkom zanosu. Levo tim Nacionalne postavke, foto kustoski tim Nacionalne postavke. Desno tim Studentske sekcije, foto kustotski tim Studentske selekcije
Nacionalna postavka
Nacionalna postavka predstaviće se kroz dva segmenta – novog kolektivnog rada i izborom umetničkih radova pristiglih na javni konkurs.
Tim Nacionalne postavke pojam samo(iz)gradnje nije shvatio kao izolaciju i nadmetanje pojedinaca/ki karakteristično za neoliberalno društveno uređenje, već kao razvoj potencijala svih pojedinaca/ki u društvu koje im to omogućava i zagovara kako bi i samo napredovalo.
Novonastali kolektivni rad ’Radovi na sceni’ oslanja se na marksističku tezu o bazi i nadogradnji i neka je vrsta dalekog omaža paviljonu Jugoslavije na EXPO-u u Briselu 1958. i njegovom autoru Vjencislavu Rihteru.
Studentska sekcija
Studentska sekcija Srbije na Praškom kvadrijenalu predstaviće se radom ’Ravnoteža’. Instalacijom koja govori o samo(iz)gradnji kao procesu uspostavljanja različitih odnosa i stalnom traženju ravnoteže sa neposrednim okruženjem. Tokom procesa studenti su došli do spoznaje da su upravo odnosi i razumevanje sa drugim ljudima iz neposredne okoline i mikro zajednica čiji su bili deo, ono što ih je oblikovalo i motivisalo. U njihovim ličnim pričama, kao važni, zajednički pojmovi, izdvojili su se igra, polje slobode u kome ne postoje granice i igralište, javni prostor u kome se susreću nepoznati i različiti akteri i svaki put iznova uspostavljaju odnose i zajednicu.
Nije bilo jednostavno kustosima i mentorima studentskog tima promišljati o vremenima koja su za stvaraoce njihovog tima samo zaboravljena i nepotpuna lekcija sa časova istorije. Proces je bio uzbudljiv, intrigantan, zahtevan i obostran, jedni su učili od drugih, a profesori saznali šta je to što studente pokreće i zanima.
Mnogo toga će se dešavati ove godine na Praškom kvadrijenalu, a naši timovi će ovoga puta predstavljati Srbiju čiji je tim pre četiri godine (2015) na ovoj manifestaciji osvojio Zlatnu medalju.
[1] Iz programskog teksta nastupa Srbije na Praškom kvadrijenalu, Ljiljana Miletić Abramović i Tatjana Dadić Dinulović, komesari