Dani vikenda najlepši su kada se provedu negde van kuće, opušteno u dobrom društvu, ako se pri tom vidi nešto neprocenjivo, nauči ponešto novo, obiđe novi kraj domovine zaisgurno su najbolji.
Julska subota, jarko sunce i pet drugarica na putu po Istočnoj Srbiji recept su za neprevaziđeni užitak. Tokom posete Sremskim Karlovcima (o kojoj je bilo reči na ovom sajtu) vesela družina, obogaćena još jednom članicom, odlučila se da pođe u pohode dalekoj istoriji i proveri kako su to nekada davno Rimljani živeli na ovim prostorima. Odabir je pao na lokalitet Viminacijum pokraj Starog Kostolca, nadomak sela Drmno.
Lokalitet se nalazi na 100-tinak kilometara jugoistočno od Begrada i do tamo se kolima stiže veoma jednostavno. Auto-putem ka Nišu do izlaza za Požarevac, pa od Požarevca prema Kostolcu. Nema načina da se zaluta jer je, suprotno ovdašnjim navikama, pravac veoma dobro obeležen. Na svakoj i najmanjoj raskrsnici na kojoj bi do zabune moglo doći nalazi se putokaz. Da l’ zobg skorašnje poste predsednika države, da l’ zbog nečije svesti da je važno da putokazi postoje nije ni važno, važno je da postoje.
Ulazak na teritoriju koju je nekada obuhvatao ovaj rimski grad i vojni logor obeležen je tablom iznad puta, postavljenom na drvene stubove – ono što u Šumadiji zovu kapija (doduše bez vrata).
Površina koju je nekada zauzimao ovaj rimski legionarski logor, a kasnije i grad obuhvata 450 hektara odnosno 220 hektara uže gradske teritorije. Većina se danas nalazi ispod oranica, a u ovom trenutku pokriveno savršenim suncokretima.
Uz biletarnicu je kafe u kome se putnik namernik može osvežiti po veoma pristupačnim cenama. Ulaznica je 500 dinara, a podrazumeva dvosatni obilazak sa vodičem. Istina na neka mesta može se ući bez problema i bez ulaznice, ali u tom slučaju propuštaju se dobro očuvani fragmenti predivnih fresaka u nekoliko grobnica (silazak u podzemni svet), poseta Naučnom centru (vili izgrađenoj u stilu rimskih vila iz perioda Viminacijuma) i obilazak kupole pod kojom su smešteni ostaci mamuta nađenih na tim prostorima, kao i stručno vođenje po lokalitetu kroz koje se može saznati sve ono što je zanimljivo u vezi sa ovim mestom. Dakle, toplo preporučujem ulaznicu i sve ono što ona sobom nosi.
Obilasci su na svakih sat vremena i počinju od kupole pod kojom je smeštena nekropola, sa ostacima hrama i grobova. Uvodna priča je naravno o nastanku Viminacijuma prvo kao legionarskog vojnog logora, a kasnije i grada centra provincije Gornje Mezije, najverovatnije u prvim decenijama I veka nove ere.
Nekropole ili groblja su u arheologiji važna mesta jer se na njima može saznati puno o životu i kulturi onih koji su tu boravili, ali i o tome ko je bio prvi, a ko poslednji na tim prostorima. U centru se nalaze ostaci hrama a oko njega u više nivoa su grobovi i grobnice. Skeleti koji su konzervirani i izloženi u orginalnim grobnicama položajem ruku govore o tome da li je preminuli iz doba paganstva ili je iz doba kada je hrišćanstvo prihvaćeno kao ravnopravna religija.
Pre silaska u podzemni svet i obilaska 3 grobnice, lepa mlada devojka objasniće svaku preostalu fresku veoma detaljno i razjasniće sve simbole paganske, hrišćanske i grobnice sa Kupidonom.
Obilazak grobnica je posebno uzbudljiv, a veoma dobro osmišljen. Počinje se pogledom odozgore, to jest sa galerije se posmatra cela nekropola, pa se silazi na nivo iste, gde je hram nešto izdignut a oko njega su otvorene grobnice, da bi se na kraju silazilo uskim tunelom, skoro pa ne osvetljenim (zarad očuvanja fresaka) do grobnica. U dve od tri ulazi se kroz nizak hodnik kroz koji se hoda savijeno (pre ulaska upozoravaju se svi oni koji pate od klaustrofobije i bolova u leđima da im možda nije preporučljivo da se upuste u ovu avanturu). U grobnice se ulazi po dvoje, a kada se ispravi i osvrne oko sebe, iako je mračno i veoma diskretno osvetljeno, čovek ostane zatečen onim što vidi.
Putovanje kroz istoriju i ovaj rimski grad nastavlja se vožnjom u voziću, ko na vreme zauzme jedno od 12 mesta ili svojim kolima kojima se vozić prati. Prva na redu je kupola pod kojom su ostaci ulaznih kula i zaštitnih bedema koji su opasivali centralno gradsko jezgro. Ono što je preteklo više je nego dovoljno da ilustruje inžinjerski genije rimskog doba i kvalitet ulica, kao i neverovatne poduhvate poput izgradnje akvadukta.
Kako red nalaže iz grada se odlazi na malo zabave, do mesta na kojem se nalazio amfiteatar koji je delimično rekonstruisan (u planu je kompletna rekonstrukcija). Naše mlado čeljade objašnjava da je predstava o gladijatorima koju imamo iz filmova zapravo pogrešna, jer gladijatori su pre svega bili dobro obučeni borci, a borili su se između sebe (kao uostalom i danas) ili sa životinjama. Povremeno su u borbu sa tim vrhunskim borcima slati oni koji su bili osuđeni na doživotnu robiju ili čak na smrt, pošto se podrazumevalo da nemaju nikakvih šansi protiv mašine. Doduše, pretpostavljam da je poneko uspevao i da izbegne sigurnu smrt.
Nakon uzbuđenja i napetosti red je da se čovek opusti, te se ovaj deo obilaska završava u termama, to jest onome što je od njih ostalo. Uvek mi je uzbudljivo da ponovo čujem priču o tome kako su rimljani imali podno grejanje i kako su terme bile mesto za okupljanje, filosofske, političke i svake druge rasprave, kao i kako je ono što mi danas zovemo toalet bio centar druženja i razmene mišljenja.
Po povratku i opraštanja od prve voditeljice, silazi se do Vile rustice, to jest Domvs Scientiarvm Viminacivm – Naučno istraživačkog centra Viminacijum. Kompleks izgrađen po uzoru na vile Viminacijuma, samo veći u kome se nalazi biblioteka, muzej, prostori za naučni rad i restoran u kome se po dogovoru (uz najavu od najmenje 3 dana pre) mogu probati rimski specijaliteti.
U muzeju se može videti maketa grada, a u maketi i rimski soliteri. Ko kaže da su oni izum savremenog doba. U slučaju da se žalite na bezoblične četvrtaste zgrade dobro pogledajte ove rimske.
Centar osim arheologa i naučnika raznih profila (što se stalno naglašava, jer su istraživanja u skladu sa savremenim trendovima multidisciplinarna) ugošćava i dečije letnje arheološke kampove. Za sada za decu od 7 do 11 godina, ali planiraju da počnu i sa mlađim grupama.
Iako ne spada u rimski period jedna od najvećih atrakcija arheološkog parka Viminacijum (kako ga zovu) svakako je obilazak kupole sa ostacima mamuta. Najvažniji eksponat je mamutica, prigodno nazvana Vika, stara oko 5 miliona godina, čiji skelet je očuvan u celosti i to na mestu na kome je i pronađen. Pored Vike mogu se videti i kosti raznih mamuta, koji su dobili manje ili više neobična imena poput Trbuška, Lenke ili Đomila.
Time je zvanični obilazak završen. Uvek se na kraju može popiti kafica ili pojesti sladoled, malo odmoriti i uživati u pogledu na nepregledna polja.
Utisak posle svega je očaravajući, napori ljudi angažovanih na ovom poduhvatu su za svaku pohvalu, organizacija je svetska, užitak iznad svakog očekivanja – za svaku preporuku. Mislim da je arheološki park Viminacijum nešto što svako mora videti. Žao mi je što sam u želji da ilustrujem svoje oduševljenje rekla da izgleda „kao da nije kod nas, već negde u razvijenom svetu“. Znam ja da je uvek na prvom mestu pitanje novca, ali mislim da su i entuzijazam i ideja kako do novca da se dođe od presudne važnosti. Želim da verujem da će jednog dana biti ispunjen san o povezivanju rimskih lokaliteta od Sirmiuma (Sremske Mitrovice), preko Singidunuma (Begrad), Viminacijuma i Naissusa (Niš) u jedan put – Carski put.
Za istorijske i naučne podatke o Viminacijumu obavezno posetite sajt www.viminacium.org.rs izvrstan je.
Osim fotografije informativne table Viminacijum i kapije na ulasku koje je sajtu ustupila Maja Medić, ostale fotografije je napravila autorka.
112