U Salonu Narodnog muzeja u lepom gradu grad Zrenjaninu, najvećem gradu u srpskom Banatu, do 10. decembra 2016. izložena su radovi bečkih baroknih majstora u Vojvodini. Izložba je došla u goste iz Gradskog muzeja u Subotici. Slikarka restauratorka Zuzana Korhec Pap je decenijskim istraživanjem odškrinula vrata jednog od segmenata dragocene kulturne baštine Vojvodine.
Kako autorka kaže u Uvodu kataloga „Bečki barok“: „Cilj izložbe je da prikaže segment katoličkog crkvenog umetničkog nasleđa u Vojvodini koji je do sada nedovoljno istražen.“ Tako nas na ovoj izložbi dočekuju dela koja do sada nisu bila izlagana u muzjeskim prostorima jer su većinom vlasništvo rimokatoličke crkve na ovim prostorima.
Nakon ovakvih informacija šta je drugo autorki teksta preostalo nego da sa prijateljicom odjezdi do Zrenjanina i izložbu pogleda. Prilika se ukazala u subotu 5. novembra i po prohladnom, mestimično kišnom i pomalo vetrovitom danu drugarice su laganom i prijatnom vožnjom stigle u ovaj grad podignut ’na 3 ostrva Begeja’.
Narodni muzej, u čijem prizemlju se nalazi veliki izložbeni salon, smešten je na centralnom gradskom trgu, odmah do očaravajuće zelenkaste Gradske kuće i preko puta katoličke katedrale župne crkve zaštitnika svetog Ivana Nepomuka iz 1864. godine.
Barkno slikarstvo u Vojvodini prevashodno se vezuje za sakralno – crkveno slikarstvo, a kako je Vojvodina u XVII veku bila deo Habzburške monarhije potpuno je jasno da su majstori rođeni na tim prostorima svoja znanja sticali u centru imperije – Beču.
Evo šta o tome u katalogu kaže Zuzana Korhec Pap: „domaći barokni majstori rođeni u Habzburškoj imperiji su tek oko 172-30. godine došli do izražaja pored italijanskih majstora…, koji su od druge polovine 17. veka izvodili prvenstveno zidno slikarstvo u naslednim pokrajinama. Njihovo prisustvo je upotpunjavao uticaj holandskih umetnika.“
Zanimljivo je, barem autorki ovog teksta, da je prvi naraštaj ovih umetnika koji su učili od italijanskih velemajstora po kvalitetu svoijih radova bio odmah do majstora italijana, a po višestruko nižim cenama nego što su to bili honorari italijanskih umetnika i tako su lagano izbili u prvi plan. Tržište se moralo osvajati…
Na ovoj izložbi su izložena dela poznatih ali i za sada još nepoznatih majstora tzv. ’naslednih’ pokrajina koji nisu živeli, nisu se školovali niti radili u carskoj prestonici.
Nakon Reformacije Martina Lutera, ratova i svađa koje potrajahu 25 godina katolička crkva je sredinom XVI veka započela Kontrareformaciju u želji da povrati što više vernika koji su se ’odmetnuli’ verujući Martinu luteru da sveštenstvo nije neophodno dokle god čovek ima Bibliju da ga vodi.
Kako je umetnost najjače oružje za lagano i skoro pa neprimetno ’ubeđivanje’ kontrareformacija je izrodila barok. Stil dramatičan, teatralan, stil koji u slikarstvu više nije mario za ozbiljnu liniju renesanse već se više bavio prostorom, iluzijom, emocijom, simbolikom.
Sve ovo se može videti na slikama u zrenjaninskom Narodnom muzeju. Možda će se poneko razočarati očekujući kvalitet Rembranta ili Karavađa, no ne treba biti suviše strog, samo treba uživati u dramatici baroka.
Ono što ovu izložbu razlikuje od drugih sličnih su informacije o procesu konzervacije pojedinih slika, procesu uredno dokumentovanom i obrazloženom. Procesu koji autorku ovih redova uvek iznova oduševljava jer nam otkriva male tajne velikih majstora i slojeve istorije zabeležene na platnima.
Još mesec dana je ostalo do kraja izložbe pa eto poziva da iskoristite jesenje dane za upečatljivost baroka i šetnju po lepom gradu na tri ostrva Begeja.
Na naslovnoj fotografiji radovi Felika Ive Lajhera (Felix Ivo Leicher)
Fotografije Majda Sikošek