„Stade se biser zlatom nizati“ – ko može odoleti takvom nazivu izložbe? Kako ne pohrliti u knežev, a bogami i kneginjin grad Kruševac u Kuću Simića i ne prisustvovati otvaranju izložbe nakita iz zbirke Narodnog muzeja Kruševac.
Drugarice zakićene, po specijalnoj ‘naredbi’ kruševačkih muzejskih radenica, auto opran i nalepoćen za priliku, dan lep i sunčan, sve spremno za savršen put i otvaranje.
Stigosmo u Kruševac grad, a tamo razna raspoloženja uzbuđenje, radost, neizvesnost autorke Zorice Simić, etnološkinje u Narodnom muzeju Kruševac, stručnih saradnica i spiritusa movensa Kuće Simića Zorane Drašković, Vesne Bogdanović i Jovane Stojković. Gosti pristižu, televizijske ekipe, novinari, fotografi. Daju se intervjui, pogledava se na sat proverava da li je sve spremno… Sve je bilo spremno i u 19 sati pesmom ‘Stade se cveće rosom kititi’, iz koje je stih koji je poslužio kao naslov izložbi u izvedbi Ansambla ‘Lazarica’ zvanično je počelo druženje.
Pozdravio nas je dirktor Muzeja Goran Vasić, autorka izlođbe Zoorica Simić rekla je koju o nakitu, o izložbi… Na kraju Zorana Drašković je najavila ono po čemu je Kuća Simića drugačija od ostalih muzeja, najavila je novu saradnju sa muzeja sa sugrađanima, kao i svaki put kada se u ovom depandansku Narodnog muzeja Kruševac organizuje izložba. Pozvani su sugrađani i sugrađanke, pa i njihovi gosti, da se u kutku, specijalno za tu priliku uređenim, fotoografišu sa svojim najlepšim ili najdrađim komadima nakita, fotografiju pošalju, a ona će biti postavljena na Fejsbuk stranicu. Autor fotografije koja dobije najviše ‘sviđanja’ da nekažem ‘lajkova’ dobiće godišnju ulaznicu za Narodni muzej i Kuću Simića. Autorka teksta je iskoristila priliku.
Kako je u katalogu napisala Zorica Simić „Nakit je ima prvenstveno estetsku funkciju, noseći u sebi čitav niz skrivenih značenja…Nošenje nakita imalo je socijalni status… Svojom lepotom i materijalom od koga je izrađen ističe imovno stanje i eleganciju žena, a kod muškaraca ekonomsku i drštvenu moć. Nakit je imao svoju simboliku, pogotovo u periodu pripreme devojke za udaju kad se menjao njen društveni status. Fes sa tepelukom i barešom kao i pafte, nosile su samo udate žene…“
Prepune su vitrine filigransko kujundžijskih majstorija, pojaseva, pafti, medaljona, borševa… Sve iz XIX i početka XX veka, a sve tako savremeno kao da je juče sišlo sa modnih pista. Nakit je zaista bezvremena stvar.
Prošao je zvanični deo, društvo se razmilelo po prostoru, fotografiše se, komentariše, zamišlja kako bi bilo lepo okititi se nekim od komada, pokazuje prijateljicama omiljeni eksponat, komentarišu medaljoni sa muškim likovima i pokašava da se odredi koji je od đuvegija u njima zgodiniji… Puno smeha i lepog raspoloženja. Muzej je i ovoga puta oplemenio mnoge.
Nije dugo potrajalo kada su muzealke sa par prijateljica zapevale naslovnu pesmu, onako pravo, gosti se priključili, a svi pevaju, što bi rekli „k’o slavuji“. Više puta je pesma otpevana na sveopšte zadovoljstvo prisutnih.
Izložba će biti otvorena do januara 2017. i kao što svaki put napomenem ako ste u blizini prošetajte se do Kuće Simića u Kruševcu, javite prijateljima, rodbini… Muzeji i izložbe čine život lepšim, dušu raspevanijom a mozak srećnijim i pametnijim.
Ne zaboravite muzeji su tu zbog vas.
Fotografije – Majda Sikošek