VASA POMORIŠAC

Od tradicije do moderne

„Jedan narod, kao i pojedinac, vredi onoliko koliko ostavi u nasleđe svojim potomcima. Potomci ovog vrede onoliko ukoliko umnože nasleđeno.“ Dočekuje nas upozorenje na samom ulazu na izložbu ’Vasa Pomorišac – od tradicije do moderne’ u Narodnom muzeju u Zrenjaninu.

pomorisac02

Da li umnožavamo nasleđe koje su nam ostavili stvaraoci poput Vase Pomorišca? Da li ga bar očuvavamo? Volim da verujem kako ’uprkos i u inat svemu’ umnožavamo. Povremeno doduše imamo problem da prepoznamo to nasleđe koje je sa mišlju o nama koji dolazimo posle i stvarano, no da ne zalazim sada u te vode.

Zrenjaninci su se dostojno odužili svom sugrađaninu. Doduše, Vasa Pomorišac je bio duša lutalačka, te bi žitelji mnogih gradova mogli da ga svojataju i sugrađaninom nazivaju, pa i Beograd i mi sa Lekinog brda. U Zrenjaninu, Petrovgradu kako se zvao u doba kada je on u njemu živeo i stvarao i sa Muzejom sarađivao.

izlozbadublet

Kao slikar Pomorišac je stasavao u periodu rađanja i formiranja moderne umetnosti. Mnogi od tih uticaja ostavili su trag u njegovom stvaralaštvu, a na zrenjaninskoj izložbi  može se videti sva raznolikost opusa ovog slikara. „Toliko toga raznovrsnog se može prepoznati u slikarstvu Vase Pomorišca da ga sa pravom možemo nazvati jednom modernističkom neuhvatljivom umetničkom dušom… Pomorišac je bio čas anahron, čas aktuelan, jednako i konzervativan i savremen…“[1]

pomorisac04

Portret devojčice, detalj

Portret devojčice, detalj

U Jaši Tomiću (Modošu, naziv promenjen 1924) u kojem se Vasa 1893. godine rodio, živeo je, stvarao i svoj atelje/školu vodio Stevan Aleksić kod koga će Pomorišac steći prva znanja o slikarstvu.

Fotografija sa leve strane iz ateljea Stevana Aleskića 1907. godine, Vasa Pomorišac kao dečak dole levo. Desna fotografija Aleksić sa studentima u svom ateljeu u Jaši Tomiću oko 1910. Vasa Pomorišac stoji prvi s leva

Fotografija sa leve strane iz ateljea Stevana Aleskića 1907. godine, Vasa Pomorišac kao dečak dole levo.
Desna fotografija Aleksić sa studentima u svom ateljeu u Jaši Tomiću oko 1910. Vasa Pomorišac stoji prvi s leva

Odlazio je slikar kome je posvećena zrenjaninska izložba da savladava zanat, upija duh umetnosti i sveta i u Minhen, Zagreb, Beograd, Brisel, London, Pariz, Zrenjanin, da bi se na kraju donekle skrasio u Beogradu gde je predavao na Akademiji primenjenih umetnosti.

Autoportret iz 1919.

Autoportret iz 1919.

Slikao je religiozne kompozicije, protrete, pejsaže, ilustracije za narodne pesme i priče. Raznoliko tematski koliko i stilski.

pomorisac19

Iz mog ugla Vasa Pomorišac je ostao neprevaziđeni slikar Moderne, doba između dva svetska rata. Možda i zato što je moj prvi susret sa ovim korifejom bio u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, toliko davno da ću samo reći da je u pitanju prošli vek (sic!), i sa njegovom slikom ’Kartaši’ (1924). U potpunosti me je opčinila i opčinjenu me drži i dan danas.

Kartaši, 1924. Muzej savremene umetnosti, Beograd

Kartaši, 1924. Muzej savremene umetnosti, Beograd

U Narodnom muzeju u Zrenjaninu izložena je slika iz 1921. ’Plač matere Božije’ stilski bliznakinja one iz Muzeja savremene i ona me je odmah k sebi privukla. Izvijene linije, neobičan položaj glave Hristove, akcenat svetla koji sa platna na njegovim bedrima prelazi na belu maramu Bogorodičinu…

Plač matere Božje , 1921.

Plač matere Božje , 1921.

Plač matere Božje, detalj

Plač matere Božje, detalj

Svaki eksponat kao delić priče o Vasi Pomorišcu ukazuje na njegovu raznolikost i široka interesovanja jer je „smatrao da umetnost mora biti pojava koja je neodvojiva od društva i da sve ono što čini čovekovu sredinu može imati i umetničku formu.“[2]

Alegorija smrti, 1918.

Alegorija smrti, 1918.

Prolazeći kroz izložbu mogao bi posetilac na momenat pomisliti da je na grupnoj izložbi. Upravo ta raznolikost, sloboda stvaranja, sloboda probanja, želja za novim, a čuvanje tradicije, hrabrost da se vraća na prošle stilove, hrabrost da dekorativnost jednači sa ’velikom umetnošću’, sigurnost u sopstveno stvaralaštvo – čini veličinu Vase Pomorišca. Nikada nije bio slikar koji od momenta kada je pronašao svoj izraz slika ’jednu sliku’. Naprotiv, Vasa Pomorišac je stalno učio, gledao, isprobavao, stvarao i u tom stvaranju uživao govoreći ’Život mora jednom da vrisne’.

Žena sa žutom kapom

Žena sa žutom kapom

Rani radovi

Rani radovi

Izložba u Narodnom muzeju u Zrenjaninu traje do 15. februara 2019, pa ko je u prilici neka svrati i neka prošeta kroz život i stvaralaštvo Vase Pomorišca. Pravi je lek za dušu.

Fotografije – Majda Sikošek

 

[1] Olivera Skoko, Kad život vrisne, uvodni tekst kataloga izložbe, Narodni muzej Zrenjanin, Zrenjanin 2018.

[2] Ivana Arađan, Vasa Pomorišac u međuratnoj epohi stvaralaštva (1919-1941), iz Kataloga izložbe, Narodni muzej Zrenjanin, Zrenjanin 2018.

  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Posted in Muzeji i galerije, Umetnost and tagged , , , , , , , , , , .