U svom tekstu u časopisu Ku de fue (Coup de fouet, No. 9/2007) Dr. Janis Karstinš, arhitekta i profesor na Tehničkom univerzitetu u Rigi podseća da su „jedna od najjedinstvenijih i najkarakterističnijih formalinih osobina arhitekture Art Nuvoa (secesije – prim.aut) prozori i otvori nalik na grčko slovo omega Ω. „Takvi otvori se mogu naći svuda gde ima Art Nuvo zgrada – od Helsinkijia na severu do Lisabona na jugu Evrope“.
Da ne bude zabune sam prozor ili vrata ne moraju biti baš omega oblika, ali sa dekorativnim elementima koji ih okružuju i upotpunjuju odaju utisak baš tog slova grčkog alfabeta.
Možda sledeća rečenica Dr. Janisa najbolje ilustruje tendenciju kreativnog metoda Secesije da praktično transformiše u lepo: „Prozor, kao jedan od najnužnijih praktičnih elemenata na svakoj zgradi, može biti interpretiran i kao upečatljiv element dekorativne umetnosti, pojačavajući arhitektonsku emotivnu ekspresivnost.“
Odakle baš mali okrugli prozori – otvori poput ključaonice, kako ih naziva Dr. Janis. Možda kao uticaj istočnjačkih, budističkih hramova. Art Nuvo je inspiraciju tražio u svemu što je bilo daleko od, u tom trenutku, preovladavajućeg klasicizma ili bolje rečeno istoricizma (ponavljanje ritmova, ideja, ukrasa raznih istorijskih stilova koji su se oslanjali na pravila antičkih hramova poput renesanse pa otud neorenesansni stil, baroka – neobarok…), otud elementi neogotike na primer. Naročito je bio intrigantan uticaj Dalekog Istoka (orjenta), posebice uticaj umetnosti Kine i Japana. Ornamentika, ukrasi, oblici… Vrata su bila širom otvorena, a novi materijali omogućili su arhitektama da se razmašu.
Ne treba zaboraviti ni da je simbolika bila važan element umetnosti, samim tim i arhitekture, s početka XX veka. Razmišljajući dalje u tom pravcu rado se poigravam simbolikom kruga i grčkog slova Ω . Krug je i sveukupnost i celovitost i prvoobitno savršenstvo i najprirodniji oblik, bezvremenost jer nema ni kraja ni početka, ali je i simbol ponavljanja. Omega je konačnost, ali i sveukupnost, sa slovom Alfa označava početak i kraj.
Prozor, mali ili veliki otovor, na građevini nužan, da uvede svetlost, da pusti vazduh. Da poglede iznutra povede napolje, da spoljašnji svet uvede u unutrašnji, da pomogne mislima da lutaju, da smanje osećaj zatvorenosti i skučenosti.
Da li bi mali, ključaonicama kroz koje virimo nalik prozori mogli da budu simboli zaokruženosti i celovitosti života onih koji u kući žive. Da li bi vrata koja nas vode u zatvoreni, privatni svet ili nas od njega vode u spoljašnji društveni, a koja su uklopljena u Ω mogla da simbolizuju sveukupnost, sjedinjenost i nerazdvojivost privatnog od javnog?
Moglo bi se nagađati i poigravati dugo. Dozvoljeno je i zabavno. Malih okruglih otvora i Omega oblika na fasadama Art nuvo zgrada ima ne samo kao prozora i vrata, variraju i u ukrasima, balkonskim ogradama, ornamentaalnim detaljima… Gde god je uz malo mašte i novih materijala bilo moguće poigrati se obilcima i bojama svoje mesto pronašli su krug i Ω.
Na zgradama u Beogradu građenim u ovom stilu nisu uvek baš očigledni, nisu ni prečesto korišćeni, ali ih ima, samo valja pogledati.
Sledi nekoliko primera sa beogradskih kuća, negde je primer jasan i izrazit, kao na porodičnoj kući arhitekte Milana Antonovića, negde je detalj u ornamentici – Zgrada Smederevske banke, arhitekte Milorad Ruvidić i Isailo Fidanović, ili oblik zabata i otvora na njemu na zgradi Društva za ulepšavanje Vračara koju je projektovao upravo Milan Antonović na čijoj se kući nalaze najočigledniji primeri otvora u obliku slova Omega i na kraju jedan vitraž koji je inspirisan ovom idejom i vrlo je dobar primer interpretacije uzora u arhitekturi Art Nuvoa, nalazi se nad ulaznim vratima kuće u kojoj je živeo i radio slikar Uroš Predić a projektovao je Nikola Nestorović.
Dve fotografije sa vratima koja su uokvirena dekorativnom elementom tako da sa otvorom iznad njih podsećaju na Omegu su sa zgrade u ulici Svetog Save 36 na Vračaru. Na žalost još uvek nisam saznala ime arhitekte, a i sama zgrada verovatno nije nastala u periodu Art Nuvoa na samom početku XX veka već negde 1920-tih ili 30-tih, no nije ni važno, važno je da na očigledan način ovaplpćuju ideju upotrebe ove geometrijske forme.
Prošetajte po gradu, podignite pogled, pronađite skrivene detalje razigranih fasada.
Fotografije – Majda Sikošek
30